petak, 02.11.2007.

new life

Tračci sunca dopirali su u moju sobu kroz uske djelove prozora koji nisu bili prekriti zavjesom. Bezvoljno sam se okretala u krevetu ne želeći ustati jer sam znala da ne želim opet biti ta „nova cura“ u školi. Činilo se kao da ležim cijelu vječnost. Bacila sam jedan pogled na sat. 5:30... Nisam više mogla spavati. Ustala sam i laganim korakom krenula prema kuhinji. Uzela sam krišku kruha i premazala je linoladom. Sjela sam i stavila noge na stolac. Pojela sam linoladu. Baš je u tom trenutku u sobu ušao moj tata. „Što ti radiš budna?“upitao je. „Nisam mogla spavati“ rekla sam. Zjevnuo je i potvrdno klimnuo.
Nakon 2 sata.
Svi su doslovno trčali po stanu. Tai je zalio Chiaki čašom vode i ona ga je sada lovila po stanu. Mitsu je trčao za njima i mrmljao neke formule usto gunđajući kako je Tai neuredan. Shi je pospano išao prema meni i mami govoreći kako njih treba zatvoriti u kavez. Mi smo se tome uvijek smijale. „ Mimi kad si već toliko dugo budna, zašto ne odeš pozdraviti naše susjede?“ upitala me mama. Zašto ja!!! pomislila sam, ali ipak sam krenula prema susjednim vratima. Pozvonila sam i čula poznati glas kako viče „Ja ću otvoriti!!!“ Premještala sam se s pete na petu. Uz škriput vrata su se polako otvorila. „OMG!!!! Lily!!!!“ povikala sam iznenađeno. „Mimi!!!!“ viknula je ona i zagrlila me. Ovako da objasnim Lily je bila moja najbolja prijateljica odkad znam za sebe. Ona je kćer mamine najbolje frendice. Odkada smo se mi prije dvije godine preselili u Milano više ju nisam vidjela. „ Kako te dugo nisam vidjela? Oko dvije, tri godine?“ „Dvije, ali činilo se kao cijela vječnost.“ odgovorila sam. „Lily zašto tako vič....?“ upitao je jako zgodan dečko koji se upravo pojavio na vratima, ali je iznenada zanijemio. „Mi... Mi... Mimi? Jesi to stvarno ti?“ upitao je, a meni je tek sad sinulo tko je to. „Jake???“ viknula sam i čvrsto ga zagrlila. Jake je bio moj najbolji prijatelj i Lilyin brat. Nisam mogla vjerovati kako se promijenio. Kada sam ga zadnji put vidjela bio je malo žgoljavo biće, ali sada je kao princ na bijelom konju. Srce mi se rastopilo kada sam ga vidjela. „Moramo krenuti.“ izjavila je Lily. „ Jeste li se vas dvoje dosta izljubakali?? Znate da stojite tu već 15 minuta?“dodala je. „ Haa??“ bilo je jedino što sam uspjela izustiti prije nego što sam otrčala po torbu.

U školi...
Bio je veliki odmor nisam mogla pronaći ni Jakea ni Lily, pa sam sjela sama za jedan od stolova u kantini. „ Jesu li ova mjesta zauzeta?“ upitala je jedna cura. „Ne.“ odgovorila sam joj. „ Ja sam Yasmine.“ rekla je. „A ovo je Norma“. pokazala je na curu kraj sebe. Drago mi je. „Ja sam Misako, ali možete me zvati Mimi.“ rekla sam. Razgovarale smo cijeli odmor. Cure su stvarno simpatične i zakon. Nisam mislila da ću tako brzo pronaći nove frendice.
Na sljedećem sam satu sjedila sa Normom, a u klupi do nas sjedio je Jake s nekim svojim frendom. Izgledao je smješno s tom njegovom afro frizurom. „ Jesi čula da će biti predstava u školi? Romeo i Julia.“ pitala me Norma. „Ne. Možda se prijavim... ne znam“ odgovorila sam. Nakon par minuta na stol mi je doletio papirić. Okrenula sam se da vidim tko ga je bacio. Jake mi se nasmiješio. Pročitala sam ga bili su to stihovi iz Romea i Julije. Zacrvenila sam se. Dobacila sam mu papirić na kojem je pisalo tnx. Drugi papirić koji je bacio pao je točno kraj moga stola i gospođa Krump ga je podigla. „ Da vidimo što to tu imamo?“ rekla je uzevši papirić s poda. „Ryan, Uno kazna!“ viknula je i zatim pročitala poruku na glas „Hoćemo li se prijaviti za predstavu, zajedno?“ „I Misako što kažeš?“ upitala me rzovoljna gospođa Krump. „Definitivno“ rekla sam.

12:56 - Komentari (41) - Isprintaj

subota, 20.10.2007.

the begining

Gledam kroz zamagljeno staklo. Kapi kiše i mrak smanjuju mi mogućnost da posljednji put vidim svoj dom. Tek sjaj svijetla ponekih uličnih svjetiljka osvjetljuje najmračnu ulicu Milana. Goodbye forever... samo te riječi prolazile su mi kroz glavu. Kao da me nešto i ovaj put vuklo da ostanem... ah, ta sijećanja. Da sam se samo mogla sakriti... bar u najmanji dio te uličice... na bar još dva dana... da se oprostim sa svojim domom... ah, ta sijećanja...


Ali ipak nije sve tako crno... Ova priča tek počinje dolaskom obitelji Uno u New York.


Visina... blještavilo dana... Pogledom prelazim po svakom kutku našeg novog stana... novog... Ponovo sam sama... sama... jedna... jedina... Preselili smo se po deseti put u mom životu, a ja imam tek petnaest godina... i to sve samo zbog tatinog posla... grrr... Mrzim kad se selimo. Pa ja sam Misako... jedna obična petnaestogodišnja cura. Imam veliku obitelj s kojom sam se upravo preselila u New York. Tu je na prvom mjestu moj najmlađi brat Shinjirou ili kako ga ja zovem Shi. On je najvažnije stvorenje u mom životu. Mala dobrica... Onda je tu moja majka Yukari. Pjevačica... pozna mnoge slavne ljude i sanja o slavi... Uvijek spremna pomoći. Zatim moj otac. Ugledni odvjetnik... hmm... što još reći o njemu... Vrlo je strog, ali samo kad nije dobre volje. Onda su tu twinsi Tai i Mitsu... oni me doslovno izluđuju... ma ok su dok ih bolje upoznate. Tai je sk8er, a Mitsu pa... kako bi to rekla... hmm... pametna glavica. I zadnja, ali ne i manje važna Chiaki Itou, moja šašava sestrična... vječna spavalica... jako smo slične pa nas ljudi koji nas ne poznaju tako dobro često miješaju... Pa welcome to my life...
23:47 - Komentari (17) - Isprintaj

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.